Osnovna škola kralja Tomislava Našice

Stanje stresa i kod odraslih i kod djece prepoznaje se na temelju:

• emocionalnih reakcija (tuga, tjeskoba, panika, promjene raspoloženja, ljutnja),              
• misaonih reakcija (samokritičnost, otežana koncentracija, zaboravljivost, nametanje istih misli)
• tjelesnih reakcija (znojenje dlanova, lupanje srca, crvenilo lica, bol u trbuhu, glavobolja)       
• ponašajnih reakcija (plakanje, lupanje, agresivnost, nekontrolirani ispadi, povlačenje).

Moguće stresne situacije u djetinjstvu jesu:

• boravak izvan obiteljskog doma,
• strah od kazne od strane roditelja/nastavnika,
• brige vezane za školski uspjeh,
• brige vezane za druženja s vršnjacima,
• strah da neće biti izabran u neku grupu koja mu/joj je važna,
• strah da je različit/a od drugih, da se ne uklapa,
• brige vezane za promjene na tijelu te sa sazrijevanjem,
• razvod roditelja,
• selidba u drugi grad, 
• bolest djeteta ili člana obitelji.
   

Stres kod djece, osim brojnih fizioloških i psiholoških posljedica, utječu i na razvoj, odnosno na djetetovu kasniju sposobnost svladavanja stresa. Čimbenik koji je pritom ključan jest djetetova uspješnost nošenja sa stresom. Uspješno svladavanje stresa može ojačati dijete za djelovanje budućih stresora, dok mu neuspješno suočavanje može dati osjećaj nesposobnosti i bespomoćnosti. Dakle stres ne mora imati negativne posljedice po dijete, a blaži stresori mogu i potaknuti djetetov razvoj, ako se ono uspješno suoči sa njima.

Što učiniti kad je vaše dijete pod stresom?

Obitelj je ta koja najbolje poznaje dijete te mu može pomoći usmjeriti ga na ono što ga inače opušta i pomaže mu u napetim, teškim i stresnim situacijama, kao i pri otkrivanju novih mehanizama i načina suočavanja s kriznim i stresnim razdobljima u životu. Kad dijete traži pomoć u planiranju, važno je da se ne planira za njega nego s njim i da mu pritom dajemo podršku u postavljanju realnih ciljeva i očekivanja. Nerealni ciljevi i prevelika očekivanja pojačavaju stanje stresa kod djeteta.

Što pomaže djetetu u stresnim situacijama

• zdrav odnos s barem jednim roditeljem ili odraslom osobom
• razvijene socijalne vještine
• razvijene vještine rješavanja problema
• sposobnost nezavisnog djelovanja
• razvijena barem jedna strategija suočavanja
• doživljaj samopoštovanja i osobne odgovornosti
• sposobnost usmjeravanja pažnje
• razvijeni interesi i hobiji

Kako odrasli mogu pomoći djetetu pod stresom

• Obratite pažnju na dijete – u različitim situacijama, osobito kod svađa s prijateljima, pojave noćnog mokrenja, slabe koncentracije.
• Ohrabrite dijete – pokušajte biti pozitivni, pokažite djetetu da vam je stalo.
• Priznajte djetetu osjećaje – važno je da dijete zna da je u redu biti ljut, uplašen, usamljen.
• Imenujte djetetove osjećaje i pomozite mu da priča o njima.
• Pomozite djetetu da vidi situaciju na pozitivniji način – neki stresori posramljuju dijete, a posramljivanje, pak, utječe na samopouzdanje.
• Organizirajte aktivnosti koje potiču suradnju, a ne natjecanje – ovo pomaže djetetu da sudjeluje svojim ritmom i potiče razvoj socijalnih vještina.
• Potičite uključivanje roditelja, članova obitelji i prijatelja – to može biti zajedničko čitanje, ohrabrivanje otvaranja i međusobnog slušanja.
• Osigurajte redovne razgovore u sigurnom okruženju – članovi obitelji, ali i grupe, razreda, u situacijama koje su im ugodne vole dijeliti osjećaje, iskustva, strahove. Odrasli mogu tako otkriti načine koje dijete koristi i pomoći drugima iz ovih iskustava.
• Organizirajte različite tjelesne i sportske aktivnosti.
• Razvijajte kod djeteta zdrave prehrambene navike.
• Poučite dijete načinima relaksacije.
• Naučite dijete da je griješiti normalno te da su greške dio učenja.
• Stvarajte s djetetom pravila za različite situacije, u razredu, u obitelji. Zajednički odredite posljedice.
• Pričajte s djetetom o postupanju u teškim situacijama, razgovarajte o tome što bi moglo učiniti, pitajte ga za njegovo /njeno mišljenje.
• Pričajte i čitajte priče o suočavanju sa stresom.

Pripremila: Ivana Mihalj, mag. psych.