Osnovna škola kralja Tomislava Našice

Sastanak je održala pedagoginja škole, Đurđica Zailac.
Sve nazočne najprije je  upoznala sa vrstama zrelosti koje se testiraju pri upisu djece u prvi razred (tjelesna, intelektualna i emocionalno-socijalna), zatim o načinu i potrebi dobre suradnje roditelja i učitelja, kao i poteškoće u pisanju domaće zadaće i kako ih prevladati, te što ona znači u stvaranju djeteta kao odgovorne ličnosti. Posebno se zadržala na temi samopoštovanja kod djece.
Izdvojila je da se samopoštovanje  temelji na procjeni  stupnja u kojem dijete zadovoljava razvojne zadatke, na procjeni školskog uspjeha i uspjeha u rješavanju različitih socijalnih problema.

„Samopoštovanje nije samo odraz vlastitih procjena nego proizlazi i iz reakcija dugih ljudi, osobito osoba koje volimo i koje su nam važne. Ako su djeca prihvaćena, poštovana i pohvaljivana za to što jesu i kakva jesu, počet će podjednako prihvaćati svoje pozitivne i manje pozitivne strane te će se kod njih razviti odgovarajuće samopoštovanje. Međutim, ako ih roditelji i druge osobe koje su im važne omalovažavaju, vrijeđaju,okrivljuju i odbacuju, djeca će razviti negativne stavove prema sebi te nisko samopoštovanje. Taj proces počinje već u najranijoj dobi, a povratne informacije o vlastitoj vrijednosti i prihvaćanju drugih, osobito vršnjaka, postaju sve važnije približavanjem adolescenciji. Također ignoriranjem dječjeg plača može nastati  stres  već u dojenačkoj dobi kod djeteta i to otežava prilagodbu u kasnijem životu. Samopoštovanje izgrađeno u ranom djetinjstvu održava se kroz adolescenciju sve do odrasle dobi i ima veliki utjecaj  ne samo na pojedince nego i na obiteljske skupine i širu društvenu zajednicu.To je tzv. „obiteljsko samopoštovanje“.
 Djeca na najrazličitije načine pokazuju da imaju nisko samopoštovanje. Vrlo često nisu ni svjesna da o sebi ne misle najbolje, iako osjećaju da nešto nije u redu. Uobičajeni znakovi koji nas mogu uputiti  na to da dijete ima problema sa samopoštovanjem : potreba da neprestano  pobjeđuje u igrama; perfekcionizam; pretjerana samokritičnost; pretjerano hvalisanje; davanje slatkiša,novca ili igračaka drugoj djeci kako bi potkupilo prijateljstvo; privlačenje pažnje neodgovarajućim ponašanjem(zadirkivanje, izigrava „razrednog klauna“, agresivnost); povučenost ili sramežljivost; često odsutan iz škole, samoozljeđuje se,plačljivost,pretjerano ispričavanje za sve što kaže ili napravi; strah od toga da pokuša nešto novo; stalno traženje isprika; prebacivanje  odgovornosti ili krivnje na druge;antisocijalno ponašanje; nepovjerenje prema ljudima; stalna potreba da se ugodi drugima; nesposobnost da kaže „neću“ ili odbije nešto što ne želi; nesposobnost donošenja vlastitih odluka ili izbora, često pita kad će odmor, užina, odlazak na WC, grize nokte, olovku, nateže vlastitu odjeću, sjedi sam, govori pogrdne riječi, zlostavlja druge, teško se koncentrira, isključuje se, vrpolji se, gleda u stranu, ne dovršava zadani posao ili odradi na brzinu, ljulja se na stolcu, postavlja si nedostižne ciljeve, rijetko se smije, loše držanje, osjeća se neshvaćeno, odbačeno, „glupo“, sve mu je teško, boji se neuspjeha, osjeća se bezvrijedno, zna ga „boljeti trbuh, glava; zlo mu je, ima suha usta i sl.
Sreća je da na samopoštovanje možemo utjecati, tj. moguće je utjecati na dijete da promijeni negativne mentalne slike.
Dala je i neke preporuke kao i igre za jačanje samopoštovanja:
- tražite da vam uvijek govori istinu
-preuzmite odgovornost kao roditelji
-prihvati sebe,realnije sagledaj svoje slabosti i pogrješke
-promijeni fokus (pohvali se za uloženi trud) i usmjeri se na postizanje ciljeva
-razvijaj potrebne vještine i znanja
-obratiti pažnju na vlastite snage i ojačati ih
-prepoznati postignuti uspjeh, ne budi strog prema sebi
-pohvalite dijete (dajte kompliment)
-tražite da završi svoje obveze na vrijeme
-postaviti realističnija očekivanja, preispitati vlastite kriterije uspjeha (… Moraš li biti najbolji da bi to bilo dovoljno dobro?)
-ustrajati u nošenju s preprekama
-prestati se uspoređivati s drugima, već samo sa samim sobom
-učite ga o izboru prijatelja
-prestati brinuti što drugi misle o nama
-znati se ohrabriti („…bit će teško, no ido sad sam rješavao teške zadatke…“
-brini za sebe, osluškuj svoje potrebe i osjećaje
-naučiti djecu da im roditelji nisu manje važni od prijatelja
-potaknite njihove snove o budućnosti (ne suzbijajte maštu)
-vodite brigu o zdravlju
-ne obnavljati stalno film sa starim neuspjesima i situacijama kad si se „izblamirao“, orijentirati se na sadašnjost-dozvoliti djetetu da izabere neku slobodnu aktivnost koju samo želi
Predavanje je pripremila iz knjiga: „Kako pomoći djeci da izgrade samopoštovanje“, Deborah M. Plummer, Kosinj, Zagreb, 2009. te „55 savjeta kad vašem djetetu treba samopouzdanja“, Andromeda, Rijeka, 2003.
Roditelji su komentirali da im je ovo predavanje bilo potrebno, da će primijeniti stečeno znanje i radne listiće koje su dobili.