Osnovna škola kralja Tomislava Našice

Budući da nas je čekao dug i naporan put (Trakošćan – Krapina – Klenovnik), već u 6.00 smjestili smo se u svoja dva autobusa i krenuli . Nakon ugodne petosatne vožnje podravskom magistralom stigli smo na naše prvo odredište,  predivni barokni dvorac Trakošćan.  Sve je to naravno trebalo ovjekovječiti pa je i prva skupna fotografija snimljena na samom  ulazu u dvorac.

Uz stručno vodstvo osoblja dvorca, učenici su sa zanimanjem razgledali stalni postav  te naučili ne samo mnoštvo zanimljivih činjenica iz povijesti toga dijela Hrvatske, već i mnoge kuriozitete vezane uz svakodnevni život hrvatske grofovske obitelji Drašković. Učenici su ipak najzanimljivijom ocijenili impresivnu obiteljsku zbirku oružja.

Premda bi se u ljepotama Trakošćana moglo uživati čitav dan, ipak nas je čekalo još mnogo posla. Nakon kupnje trakošćanskih suvenira i pozdrava s domaćinima, uputili smo se prema našem sljedećem odredištu – Krapini.  Naš je cilj bio posjetiti novootvoreni multimedijalni Muzej krapinskoga pračovjeka.

Učenici i njihovi pratitelji s pravom su bili nestrpljivi – muzej je ispunio sva naša očekivanja i ostavio nas bez daha.

Postav Muzeja polazi od samog nastanka Svemira, preko postanka galaksija, planeta Zemlje te naravno pojave čovjeka. Opremljen je najsuvremenijom tehnologijom čije su izvedbe neprestano plijenile pozornost djece, ali i odraslih. Pojedini su izlošci interaktivni pa su djeca mogla jednostavnim pokretima ruke pokrenuti projekcije ljudskih kostiju i tkiva, a mogli su i načiniti vlastite fotografije u liku pračovjeka.

Fascinirani Muzejem i puni dojmova, nakon kraćeg odmora uputili smo se na željno iščekivani – ručak! U ugodnom društvu i uz ljubazno osoblje restorana Pod starim krovovima okrijepili smo se i spremni krenuli prema našem posljednjem odredištu, Klenovniku, i našoj prijateljskoj Osnovnoj školi grofa Janka Draškovića.

Budući da većina djece nikad nije putovala ovim dijelom Hrvatske, prilično su se iznenadila težinom i zahtjevnošću puta. Onaj tko je barem jednom putovao zagorskim bregima, zna o čemu se radi, no zahvaljujući spretnosti i iskustvu našeg vještog vozača, sretno smo i sigurno stigli u Klenovnik.

Unatoč malom kašnjenju, naši su nam domaćini “oprostili” i priredili nam zaista vatrenu dobrodošlicu čime drugim nego veselom zagorskom pjesmom i plesom.

Nakon toga uživali smo u lutkarskoj predstavi naših najmlađih domaćina te pjesmi naše Anamarije Mrak.

Ljubazni učitelji pripremili su nam i zakusku te poklonili svakom učeniku majicu njihovog pokrovitelja, varaždinske Vindije.

No prava je zabava počela kad su se učitelji uputili na zakusku u zbornicu, a u školskoj dvorani nastavilo se pjevati, plesati i družiti, i naravno, povezivati se putem nezaobilaznog facebooka.

Uz srdačne pozdrave i dogovore oko našeg sljedećeg susreta, ovaj puta u našoj školi, oprostili smo se od naših prijatelja u Klenovniku i nakon napornog, ali ispunjenog dana krenuli prema našim Našicama. No, umorni su izgleda bili samo učitelji jer pjesma, priča, druženje i nezaboravni vicevi pratili su nas cijelim putem. S nama su u mislima bili i naši razredni prijatelji koji nisu išli na ekskurziju, već su taj dan proveli na nastavi. No sigurni smo da je i njima bilo ugodno, barem toliko koliko i nama.

Pola sata prije ponoći svih 83 učenika i njihovih šest pratiteljica (Dubravka Zubak, Brankica Pavić, Ana Katruša, Tanja Majdandžić, Đurđica Mašić i Đurđica Zailac) nakon nezaboravne ekskurzije dočekali su njihovi roditelji i članovi obitelji.