Osnovna škola kralja Tomislava Našice

Možete pročitati kako su učenici doživjeli ovaj dan otvorenih vrata.

Posjet cementari

Utorak je. U školi nam je učiteljica rekla da sutra samo Našičani idu u posjet cementari. Srijeda je. Toga jutra sam bila loše volje. Nije mi se ustajalo ranije. Odjenula  sam se i otišla ispred škole gdje su me čekali moji prijatelji. Kad smo se svi skupili, zajedno smo s 4.b razredom pješačili do autobusne stanice ispred dvorca. Učiteljica Zrinka nam je rekla da s autobusom ima problema pa ćemo morati pričekati. Svi smo sjeli na zidić i čekali autobus na vrućem Suncu. Ubrzo je autobus stigao, sjela sam sa svojom prijateljicom Sarom i krenuli smo prema cemetari. Kad smo stigli ušli smo u jednu veliku prostoriju gdje smo pogledali prezentaciju o cementari. Saznala sam da je ona pokrenuta 1980 godine. Poslije toga smo krenuli u obilazak. Prije ulaska smo morali staviti kacige. Tijekom obilaska  shvatila sam da je to jedno ogromno mjesto. Jedan čovjek koji tamo radi pokazao nam je kako se proizvodi cement. Najprije bager iskopa kamenje, zatim se kamenje stavlja u kamion koji ga dovozi u veliku 50-metarsku peć na 1400 stupnjeva.Tada se stvaraju male okruglice koje se zovu klinkeri. Potom se rashlađuju u velikom zamrzivaču. Dobiveni klinkeri se voze u ogromne silose gdje ih usitnjavaju. Na kraju, nakon svega toga, dobijemo cement. Nakon obilaska smo došli u restoran. Na stropu tog restorana bili su baloni s helijem koje su svi mogli uzeti. Poslije toga smo pogledali prezentaciju o OŠ Dore Pejačević. Ta se škola naziva eko školom. Njezin „kum'' je Našička cementara. Došlo je vrijeme za zabavu,  stigli su mađioničar i klaun. Mađioničar je izvodio trikove,  a klaun izrađivao razne stvari od balona. Na samom odlasku dobili smo darove i čekali autobus. Kad je došao krenuli smo nazad u školu. Ovo je za mene bio zanimljiv i poučan posjet! Nije mi bilo žao što sam se toga jutra morala ranije ustati.
  
                                                                            Nikolina Pintarić, 4.a

Posjet Tvornici cementa Našice

    Dana 21.4.2010.g. Tvornica cementa Našice otvorila je vrata građanstvu. Išao sam i ja sa svojom učiteljicom i cijelim razredom. Vozili smo se prekrasnim autobusom Rukometnog kluba NEXE iz Našica. Još iz autobusa vidjeli smo veliku sivu zgradu našičke cementare.
    Nakon izlaska iz autobusa ušli smo u blagovaonicu gdje su nam održali govor o povijesti cementare i o sadašnjem radu. Moj razred je imao vodiča koji nas je proveo kroz cementaru. Mene se najviše dojmila peć koja izgleda kao ogromna miješalica, u noj se peče klinker, osnovna smjesa od koje se pravi cement, a peče se na 1400 ˚ C. Vidjeli smo još puno zanimljivih sadržaja. Nakon obilaska vratili smo se u blagovaonicu gdje su nas djelatnici cementare pogostili s puno finih stvari i još su organizirali nagradno izvlačenje. Zabavljali su nas mađioničar i klaun s puno različitih trikova i smiješnih situacija. Kada smo kretali kući dobili smo poklone u kojima se nalazila velika čokolada, bomboni, kapa i kemijska olovka.
    To je bilo lijepo provedeno vrijeme izvan nastave koje će mi ostati u lijepom sjećanju.
                                                                                                                                                                                                                         Ivan Vulić, 4.b

CEMENTARA

Došla sam u školu kad sam čula da danas idemo na cementaru sa biolozima.Ta me vijest jako obradovala.Krenuli smo pješice do autobusne stanice skupa sa 4. razredima naše škole.Na autobusnoj stanici smo susreli i učenike iz OŠ Dore Pejačević i iz srednje škole Izidora  Kršnjavog.Svi zajedno smo krenuli Nexe busom do Našičke cementare.Na cementari su nas lijepo dočekali radnici cementare koji su nas uveli.Kad smo ušli u blagovaonicu gledali smo prezentacije o cementari,o tome kako je nastala i kako funkcionira.Našička cementara ove godine slavi 30 godina postojanja.Kad smo saslušali uvod,podijelili su nas u skupine i svaka skupina je imala svog vodiča.Obišli smo cijelu cementaru i saznali puno toga.Najviše me se dojmila velika valjkasta pećina koja je proizvodila klinkere(najvažniji sastojak za cement),ona se pekla na 1450 stupnjeva.Zbog toga što nas je bilo samo 5 u grupi bili smo u mogućnosti otići u ured gdje su bili televizori koji su pratili cijelu cementaru.Kad smo se vratili u blagovaonicu dočekala nas je  raznovrsna hrana i mnoga iznenađenja.            
Počele su se izvlačit tombole i učenici koji su izvučeni dobili su super poklon.Kasnije je mađioničar počeo sa svojim trikovima i svi smo se okupili oko njega i gledali što on radi.Kad je otišao mađioničar nastupio je klaun koji je svima napravio smiješni lik balona.Kad je bilo vrijeme polaska svatko je dobio poklon u kojem je bila velika fina čokolada,kiki bomboni,nexe kapa i nexe penkalo.Svi smo sretni otišli iz cementare,neki su otišli u školu a oni koji su bili ujutro u školi su otišli svakom svojim kućama.Ovo je bilo jedno novo i lijepo iskustvo koje ću zasigurno pamtiti.
                                                                                                                                                                     Tajana Vulić, 7.c

POSJET NAŠICECEMENTARI

    Srijeda je, 21.04.2010. god., danas idemo u Zoljan u posjet Našicecementari. Iz škole smo krenuli u grad, na autobusnu postaju. S nama su još išli: 4. razredi, učiteljica Zrinka Litva, te defektologinja.
    Izašli smo iz autobusa, bilo je vruće, no ubrzo smo ušli u restoran. Bilo je mnogo ljudi. Voditeljica  nas je „upoznala“ s cementarom. Nakon upućivanja uputili smo se prema samoj cementari. Dobili smo vodiča i crvene kacige za zaštitu jer je upravo tada bila proizvodnja cementa.    
    Došli smo do prve faze proizvodnje. Ondje su se mogle vidjeti brojne iskopine zemlje pa čak i unutrašnji izgled. Slikali smo se na bageru koji služi za iskopavanje velikih grumena zemlje. Daljnjim sušenjem pretvara se u klinkere ( veličine pikule). Te kuglice, tj. klinkeri spremaju se u istu prostoriju gdje se vrši njihova sama prerada. Odlaze u veliki stroj sa šiljcima gdje se melju. Zatim ta mješavina odlazi u vruću peć (temperatura iznutra iznosi 
1100 C). To se zatim pretvara u goruću smjesu (koja podsjeća na lavu). Ta smjesa izlazi iz vrućeg stroja, zatim odlazi u spremište gdje se hladi. Kada je hlađenje završeno postoji još par procesa koji dovode do cementa. Cement se zatim sprema u vreće ili u turbine. Tako se ta proizvodnja vrti u krug. Cementara postoji već 30 godina, a radi 24 sata na dan.
     Nakon što smo sve to obišli, ponovno smo se vratili u restoran. Ondje je OŠ Dore Pejačević imala prezentaciju, zatim su „sretnicima“ podijeljeni pokloni, a na kraju smo svi imali zakusku. Tako su završila trideseta po redu otvorena vrata cementare .
Sva ova nova saznanja su me razveselila i obradovala. Svi smo otišli kući sretni i radosni zbog tako dobro provedenog dana.
                                                                                                                                                                           Ivona Koljenik, 7.c