Osnovna škola kralja Tomislava Našice

U petak, 11. veljače 2022. godine u ime Malih humanitarca Adam Ivanušec, Filip Koš i učiteljica Đurđica Mašić posjetili su gospodina Pavu Ivančića, jednog od najstarijih stanovnika našičkoga kraja, i čestitali mu 100. rođendan. Prilikom posjeta saznali su kako se nekad živjelo i kako se sada živi.

Gospodin Pavo Ivančić živi u Vukojevcima, ima 100 godina i najstariji je u selu. Rođen je 11. veljače 1922. godine u Vukojevcima. U svojih 100 godina živio je u pet različitih država: Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, Kraljevina Jugoslavija, Nezavisna Država Hrvatska, Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija i Republika Hrvatska. Završio je osnovnu školu. Majka Jula koja je rodom iz Podgorača i otac Antun rodom iz Vukojevaca, imali su njega, a Pavo je imao polubrata Matiju. Prije polaska u školu veći dio djetinjstva proveo je u Podgoraču. Poslije 2. svjetskog rata u 25. godini oženio se u Vukojevcima. Supruga i Pavo dobili su dva sina, Franju i Luku te 6 unuka i 12 praunuka. Teško su živjeli. Obitelj se bavila poljoprivredom i obrađivali su 10 jutara zemlje. Imali su bijele svinje koje su uzgajali u šumi i hranili žirom, krave, kokoši te konje kojima su orali zemlju. Sadili su kukuruz, žito, suncokret, krumpir i prodavali ih na tržnici. Svake je godine išao u šumu tijekom zime praviti drva za ogrjev za sebe i za prodaju. Na taj je način zarađivao novac za život. Uzgajali su i razne vrste povrća, a višak prodavali. Svake su godine imali svinjokolju, pravili kobasice, slanine, krvavice, čvarke…

Hobi mu je bio pletenje sepeta, korpi, košara, metlica od sirka, koje je izrađivao tijekom dugih zimskih i hladnih dana. Otac ga je naučio praviti te proizvode, koje je i prodavao. Uživao je hodati šumom i brati gljive. U mladosti je jeo za doručak žgance, zafriganu juhu i rajčice kada je bila sezona. Volio je jesti grah s kobasicama, slaninom i debrecinkom, kiseli kupus s mesom, a ne voli jesti jako ljuta, slana jela i jako slatke kolače. Poslije ručka ponekad bi popio pivo ili vino, a sada voli popiti sok od naranče razrijeđen vodom. Od kolača najviše voli jesti gužvare, supitu, pitu s jabukama, kolače s dizanim tijestom (kiflice) i fanjce (lepinjice).

Do prije dvije godine sam si je kuhao i pravio ručak koji je uvijek morao imati barem malo mesa, a petkom obvezno posti. U mladosti je volio slušati bećarce, koje rado sluša i sada. Kao dječak s prijateljima se sanjkao kod mjesnog doma na vrećama, malim sanjkama i grudao se. Ljeti su se loptali loptom od konjskih dlaka, natjecali se tko će brže doći do cilja tjeranjem željeznog obruča od bureta drvenim štapom po cesti ili livadi. Igrali su igru tučvanje sa štapovima. Igrale su dvije ekipe, a cilj igre je bio očuvati da u krug koji su napravili na zemlji oko sebe ne uđu limenka, kvrga od drveta ili krpena lopta.

Boravio je pet godina u 2. svjetskom ratu, od 1941. do 1945. godine. Borio se u 3 vojske. Kući se vratio tek 1947. godine.

Oženio se 1947. godine i kupio zemlju u Vukojevcima, gdje je gradio kuću s prijateljima. S trojicom prijatelja pravio je cigle za kuću. Glinu su ručno miješali s vodom motikama ili su nogama gazili po blatu. Glinu su uzimali s pašnjaka Srdelovca. Pravili su sami peći za pečenje cigle. Ugljen su dobili sa željeznice, sijeno i slamu su potpalili i napravili oko 40 000 tisuća cigala, od kojih su napravili kuće, a druge su prodali kako bi mogli živjeti.

Pitali smo kako danas provodi dane, a gospodin Pavo odgovorio je da je u svom životu bio zdrav, a sada malo teže hoda, uz pomoć štapa, malo slabije vidi i čuje. Ljeti se druži s prijateljima sjedeći pred kućom, razgovaraju i prisjećaju se kako je nekad bilo. Do prije godinu dana sam je cijepao drva i sadio vrt. Uzgajao je luk, paradajz i lubenicu. Najviše voli gledati televizijsku seriju “Lud, zbunjen, normalan“. Tajna je njegove dugovječnosti zdrava hrana, rad i puno kretanja. S 90 godina još je vozio bicikl. Brigu oko gospodina Pave vodi uža obitelj. Tek je 2021. prvi put uspio dobiti mirovinu, nacionalnu mirovinu koja iznosi 800,00 kuna.

Hvala unucima Draženu Ivančiću i Josipi Ivančić Dević te njezinom suprugu Ivanu Deviću koji su nas dočekali i omogućili da se družimo s gospodinom Pavom, provedemo lijepe trenutke i doznamo o njegovom životu te Zoranu Mašiću za prijevoz. U ime Malih humanitaraca učenici i učiteljica darovale su prigodne darove. Čestitali su rođendan, poželjeli mu puno zdravlja i sreće te izrazili želju za posjetom na njegov 101. rođendan.