Osnovna škola kralja Tomislava Našice

   Na internetu su učenici istražili i saznali da je cilj ovoga obilježavanja očuvanje jezika kao kulturnoga i nematerijalnog nasljeđa i identiteta naroda. Jezik nije mrtav, neživi predmet, on je naš život, naša kultura, on pokazuje prošlost i posebnost svoga kraja, različite tradicije i običaje gdje živimo.

  Stoga smo se prisjetili da su mjesto Markovac osnovali Slovaci još za vrijeme države Austro-Ugarske a ime je dobilo po sinu grofice Gabrijele Pejačević, koji se zvao Marko a prvi dječak koji se rodio u Markovcu se također zvao Marko. Do danas tu žive potomci Slovaka, koji se služe materinjim slovačkim jezikom, točnije dijalektom iz sjeverozapadnog slovačkog kraja-Kysuce. U sklopu toga smo čitali prigodnu pjesmu“ Materinska riječ“i napisali kratke sastave o jeziku. Pročitali smo i otpjevali hrvatsku i slovačku himnu.Uredili smo pano u učionici i ulaznom holu škole sa prigodnim tekstovima na hrvatskom i slovačkom jeziku.

   Prema nekim stručnjacima i lingvistima pojedine osobe mogu imati dva materinska jezika a među njima se vide i neki od naših učenika iz Markovca.

Zrinka Jelaska:Ako djeca nisu jednojezični govornici, nego dvojezični jer od početka isto­vremeno usvajaju dva jezika i oba su im jednaka u položaju sredstva sporazumijevanja, ona imaju dva materinska jezika koja su im među­sobno sumaterinski jezici.(Zagreb, 2012.)