Osnovna škola kralja Tomislava Našice

Učenici 5.d razreda priredili su mali prigodni program u kojem su sudjelovali svi učenici razreda. Učenica Emanuela Tudja je osmislila program, učenici su recitirali, pjevali, a razrednica Đurđica Mašić ukrasila je učionicu. Na kraju priredbe mali vrijedni humanitarci nisu dobili šibe od svetog Nikole, već su dobili poklone za svoj rad i trud,  koji su svojim humanitarnim radom pomagali ljudima u potrebi. Poslije su plesali, pjevali, a razrednica  ih je počastila čokoladama.

Doznali smo…
Sveti Nikola je zaštitnik djece, pomoraca, djevojaka, siromaha, studenata,farmaceuta, pekara, ribara, zatvorenika, trgovaca, putnika,otoka Sicilije, pariškog sveučilišta i mnogih gradova širom svijeta. Spomen dan mu je 6. prosinca. Toga dana, njemu u spomen, roditelji darivaju djecu.

Sv. Nikola  je rođen  u gradu Patari u Maloj Aziji, u pokrajini Liciji u 3 stoljeću. Imao je bogate roditelje koji dulje vrijeme nisu mogli imati djece, pa su od Boga izmolili malog Nikolu koji ime dobio po stricu biskupu u Miri, nažalost njegovi roditelji ubrzo umiru i Nikola ostaje sam. Postaje svećenik želeći širiti ljubav i dobrotu. Uskoro mu umire stric, biskup Mire i svi misle da će ga Nikola naslijediti. No, on skroman i u strahu od te časti bježi u Palestinu gdje živi samačkim životom. Vraća se za nekoliko godina upravo kad umire biskup, nasljednik njegova strica. Ovaj puta nije mogao pobjeći te postaje biskup. Od tada noći provodi moleći, a dane pomažući nevoljnima i šireći vjeru. Prema narodnom vjerovanju, činio je i čudesa. Poput Isusa smiruje uzburkano   more i zato je zaštitnik mornara. Svojim blagoslovom ozdravlja dijete kojem je zapela riblja kost u grlu, te ga nazivamo i zaštitnikom djece. U svom životu uvijek se borio protiv nepravde i za  ljubav prema bližnjemu u kojem je prepoznavao Boga. Iscrpljen  pokorom i poslovima umire 6. prosinca 327. godine te je pokopan u Miri, gdje se i danas nalazi sarkofag u koji je nekoć bilo položeno njegovo tijelo. Zbog turskih osvajanja tijelo mu je preneseno u talijanski grad  Bari gdje se i danas nalaze njegove  relikvije.

Legenda  o svetom Nikoli
Danas je poznat kao lik koji djecu obraduje svojim darovima. Ta tradicija vuče korijene iz sljedeće legende.
U blizini roditeljske kuće sv. Nikole, živio je čovjek, nekad bogat, ali izgubio je  carsku službu i sav imetak. Imao je tri kćeri, koje bi se mogle udati, ali im nije mogao dati miraza. I nesretni otac odlučio je trgovati ljepotom i mladošću svojih kćeri, da tako zaradi. One su se pomolile Bogu, da ih izbavi od toga zla i spasi njihovu čast i poštenje.
Sv. Nikola nekako je doznao za tu odluku nesavjesnog oca pa uzme vrećicu, napuni je zlatnicima, umota u platno i, prišuljavši se  noću potajno do kuće, ubaci zamotane zlatnike kroz prozor. Otac onih djevojaka začudio se, kad je ujutro našao tako veliki novac. Vidjevši kako je svota dovoljna, čak i prevelika da časno uda jednu kćer, opremio je i dade joj miraz. To se dogodi i po drugi put; nađe, jednog jutra i drugu vrećicu sa zlatnicima. Spremi on i srednju kćer. Dalje priča ima dva kraja:
A kad je i to bilo gotovo, sve mu je nešto govorilo, da će onaj dobrotvor i po treći put doći pa ga je u zasjedi čekao nekoliko noći. I doista, baš kad sv. Nikola ubaci svoj dar i za najmlađu kćer, skoči otac, stigne neznanca i prepozna u njemu Nikolu. Unatoč zaklinjanju neka šuti, sretni otac je razglasio po cijelom mjestu radosnu vijest. Drugi kraj priče ide ovako: Nikola je vidio da ga otac djevojaka čeka, pa se domislio, popeo na krov i zlatnike ubacio kroz dimnjak. Kako su se na otvorenom ognjištu sušile čarape, zlatnici su pali u njih, i od tuda dolazi stavljanje poklona bilo u čarape ili čizmice, i  Djeda Mraz koji poklone spušta kroz dimnjak.