Osnovna škola kralja Tomislava Našice

Na samom ulasku u Vukovar zaustavili smo se na Trpinjskoj cesti kod spomenika generalu Blagi Zadri i tenku, poznatom simbolu ove povijesne ceste.

Prvo mjesto razgledavanja u samom Vukovaru bila je vukovarska bolnica gdje smo uz stručno vodstvo saznali sve o Spomen-sobi gradske bolnice. Učenike je najviše dojmila soba u kojoj su bile smještene trudnice i rodilje s malom djecom te „Nijemi svjedok“ na samom ulazu u sobu.

Zatim smo se uputili prema središtu grada uz poučno izlaganje vodiča Stanka o povijesti Vukovara, nedavnoj tužnoj prošlosti, ali i o sadašnjosti grada. Iduća postaja bilo je ušće rijeke Vuke (po kojoj je grad dobio ime) u Dunav i predivni bijeli križ izrađen od cijenjenog bračkoga kamena. Učenici su mogli vidjeti glagoljični natpis na križu: „Navik on živi ki zgine pošteno.“, poznata izreka kneza i pjesnika Frana Krste Frankopana. Uslijedilo je kratko slobodno vrijeme za odmor i razgledavanje središta grada.

Nakon posjeta vukovarskom vodotornju te obnovljenoj franjevačkoj crkvi i samostanu sv. Filipa i Jakova koji su tijekom opsade grada bili uništeni i spaljeni do temelja, nadahnute i poučne riječi i poruke za život gvardijana samostana duboko su nas dojmile.

Vukovarska vojarna, sadašnji Memorijalni centar Domovinskoga rata mjesto je gdje su učenici imali priliku od stručnog vodiča čuti i doživjeti kako je izgledala opsada grada te svakodnevni život u opkoljenom Vukovaru kroz izložbu „Sjećanje na Domovinski rat – bitka za Vukovar“. Najpotresniji dio obilaska Centra bio je hangar u kojem su rekonstruirani srpski logori Stajićevo i Begejci. Obišli smo i izložbu pješačkog naoružanja, tenkova i transportera te izložbu Samostalnog zrakoplovnog voda.

Uslijedio je odlazak na Memorijalno groblje žrtava Domovinskoga rata s impresivnim spomenicima – bijelim križevima koji predstavljaju 938 žrtava rata te Zračni križ i vatra koja vječno gori. Imali smo prilike vidjeti i grobove hrvatskih ratnih junaka Blage Zadre, njegova sina Roberta, Marka Babića, Siniše Glavaševića i mnogih drugih.

Posljednji dio posjeta Vukovaru bilo je mjesto nezapamćenog zločina nad hrvatskim narodom – Ovčara. U „Spomen-domu Ovčara“ lokalni vodič ispričao nam je put stradanja 261 žrtve odvedene iz vukovarske bolnice na dan pada grada. Učenici su mogli vidjeti njihova imena, fotografije te izložbu njihovih pronađenih stvari. Nakon toga smo obišli i samo stratište – masovnu grobnicu, udaljenu nekoliko kilometara, poznati spomenik žrtvama - napukli križ i golubicu – simbol mira, gdje smo svim žrtvama zapalili svijeću.

Napuštajući Vukovar, pratile su nas misli tuge i žaljenja za strahotama koje su zadesile taj lijepi grad na Dunavu, ali i osjećaj poštovanja, dostojanstva i ponosa, vjere u ljepšu i svjetliju budućnost tome gradu, ali i cijeloj našoj domovini. Zaključili smo – Vukovar  je zaslužio da ga svaki građanin posjeti, da mu oda poštovanje i empatiju, da svojoj djeci ispriča što se ovdje ne tako davno dogodilo, „da se ne zaboravi!“

Više fotografija možete pogledati u fotogaleriji.