Naši učenici čuvaju tradiciju kroz projekt „Slavonija u mom srcu“
- rujna obilježava se Međunarodni dan kulturne baštine, dan kojim se u cijelom svijetu ističe važnost očuvanja kulturnog nasljeđa za buduće generacije. Kulturna baština nije samo skup povijesnih spomenika, ona je dio našeg identiteta, zajedništva i ponosa.
U obilježavanje se uključio i Dječji kreativni centar DOKKICA kroz projekt „Slavonija u mom srcu“, koji je okupio 13 ustanova iz 9 slavonskih gradova i mjesta, povezao 25 odgojno-obrazovnih djelatnika, više od 230 djece i oko 100 roditelja. U ustanovama sudionicama projekta, djeca, roditelji i mentorice istraživali su i čuvali bogatstvo slavonskih običaja. Kroz radionice, kreativne aktivnosti i uređenje Kutaka slavonske baštine, naglašena je važnost da tradicija živi i u životu mladih generacija.
Projekt je odobren u okviru Javnog poziva za financiranje javnih potreba u kulturi Osječko-baranjske županije za 2025. godinu, u sklopu programske djelatnosti interdisciplinarna i nova umjetnička i kulturna praksa.
S velikim zadovoljstvom ističemo da je u sklopu projekta nastao i vrijedan mali arhiv digitalne baštine, dostupan na platformi Padlet – https://padlet.com/udrugadokkica/virtualna-izlo-ba-slavonija-u-mom-srcu-5x0x0citdas9jhw. On predstavlja digitalni muzej tradicije i poticaj za razgovor o običajima, pjesmama, nošnjama i vrijednostima našeg zavičaja.
Naše radionice u projektu
Učiteljice Sonja Majer Ćatić i Jasmina Vidaković (razredi 2. a i 3. a) u obilježavanje Međunarodnog dana kulturne baštine uključile su i roditelje učenika. Djeca su od kuće donosila stare predmete te smo u holu škole postavili zavičajni kutak mali muzej narodnih uporabnih predmeta. Djeca su predmete opisivala i imenovala te učila čemu služe. Od predmeta djeca su upoznala peglu, fenjer, vreteno, čokanje, frulu, mlinčiće, drvena kola, a posebno su im bile zanimljive poruke koje su čitali sa starih zidnjaka. Poticali smo i govorenje zavičajnim govorom, pa su tako učenici istraživali značenje riječi koje danas više ne koristimo, poput pendžer, avlija, ker, firanga… Učenici su se okušali i u pisanju i pjevanje bećaraca. U suradnji s gospođom Ivanom Petrović i gospođom Jelenom Pritišanac organizirali su radionicu narodnih plesova. Gospođa Pritišanac je u nošnji iz Šaptinovaca naučila djecu plesati dječji ples Sijali smo lubenice. Djeci je govorila o izgledu narodne nošnje. U suradnji s gospođom Petrović održali smo integrirani dan za učenike 2. a i 3. a razreda. Aktivnosti su započele opisom narodne nošnje iz Vukojevaca te oblačenjem lutki Julke i Ive. Potom su uslijedile aktivnosti izrade tradicionalnih frizura. Djeca su uz pomoć nekoliko majki učila plesti pletenice od vune, a djevojčicama su upletene pletenice ukrašene crvenim mašnicama. Dječaci su naučili kititi šešire asparagusom i cvijećem. Uslijedila je užina – jeli smo zaboravljena jela krumpiraše i krumpir tijesto. Djeci se jako svidjelo, čak su tražili i recept. Za kraj je uslijedila igra – učenje stare dječje plesne igre Mi smo djeca vesela. Projektom smo željele razviti kod učenika osjećaj pripadnosti svome zavičaju.
Druga radionica održana je pod mentorstvom Blaženke Crnov, u suradnji s učiteljicom Ljiljanom Kubaša, na satu Informatike. Tema radionice bila je „Đakovački vezovi i tamburica“, a cilj je bio upoznati učenike s Đakovačkim vezovima i bogatstvom slavonske kulturne baštine u poveznici s nastavom Likovne kulture. Učenici su pomoću oblika u programu Word crtali tamburicu. Na taj su način prepoznali tamburicu kao važan dio hrvatske kulturne baštine, a radionica je potaknula njihovu kreativnost, suradnju i završila zajedničkom izložbom radova na školskom panou.
Učenici 4. a razreda sa svojom mentoricom Ljiljanom Kubaša sudjelovali su s radionicom pod nazivom „U mojoj Slavoniji nošnja priča priču“. Cilj radionice bio je upoznati učenike s bogatstvom i simbolikom slavonske narodne nošnje te potaknuti osjećaj ponosa i povezanosti s kulturnom baštinom. Djeca su izrađivala nošnju od papira: suknje, bluze i nakit povezujući umjetnost, povijest i identitet. Na taj način razvili su kreativne vještine, naučili prepoznavati dijelove nošnje i izrazili osobni doživljaj kulturne baštine, jačajući osjećaj poštovanja prema tradiciji.
Ove radionice pokazale su da kulturna baština nije samo uspomena, već živa priča koju djeca prenose i stvaraju na svoj način. Organizatori ističu kako je nastali digitalni muzej slavonske baštine dar zajednici povodom obilježavanja Međunarodnog dana kulturne baštine, s ciljem da svima približi ljepotu i bogatstvo našeg zavičaja.
Izvor: Ljiljana Kubaša
