2015-01-14 15:43:20

Učenici 7.d razreda OŠ kralja Tomislava Našice čestitali Božić i Novu 2015. godinu najstarijim osobama našičkog kraja

Učenici 7.d razreda i razrednica Đurđica Mašić iz OŠ kralja Tomislava Našice proveli su projekt povodom  Božića i Nove godine, koji je imao svrhu međugeneracijsko zbližavanje najstarijih i najmlađih predstavnika našeg društva pod nazivom  „Čestitamo Božić i Novu 2015. godinu najstarijoj osobi u našičkom kraju“.

Kako bi ostvarili ovaj projekt, tijekom 11. i 12. mjeseca 2014. godine, učenici 7. d razreda  zamolili su za pomoć i suradnju učenike, učitelje, djelatnike škole, roditelje, bake, djedove, građane Našica i građane našičkog kraja, da im pomognu  pronaći osobe starije od 90 godina, u svrhu projekta: „ Popis najstarijih osoba u našičkom kraju“ ( Brezik Našički, Ceremošnjak, Crna Klada, Gradac Našički, Jelisavac, Lađanska, Lila, Londžica, Makloševac, Markovac Našički, Martin, Našice, Polubaše, Ribnjak, Rozmajerovac, Velimirovac, Vukojevci, i Zoljan), kako bi ih posjetili, razveselili, družili se, čestitali i  darivali najstarije sugrađane našičkog kraja povodom nadolazećih blagdana.

U utorak 23.12.2014. godine predstavnice razreda Dora Hanižjar, Katarina Kruljac i razrednica Đurđica Mašić posjetile su nekoliko najstarijih osoba našičkog kraja i napravile intervju s najstarijim sugrađanima: SLAVOM DLESK, Našice, ANOM ŽOVIN, Markovac Našički, ANOM BESTVINA, Markovac Našički i ANTONIJOM KATARINČEK, Našice i razgovarali kako se nekad živjelo i kako se sada živi. U ime razreda učenice su poklonile prigodne darove: eko jabuke, narandže, mandarine, cvijeće, čokolade, eko sok od jabuke i dekice za hladnu zimu. Čestitali su im Božić i Novu godinu, poželjeli im puno zdravlja i sreće, te da proslave 100- ti rođendan.

Zahvaljujemo se na sponzorstvu gospođi Mariji Jug iz Nize na eko sokovima, gospodinu Rajku Kusturiću na eko jabukama i Mislavu Mašiću na prijevozu.

  Popis najstarijih osoba u našičkom kraju:

1. Slava Dlesk, Našice, Mojmir – rođena 1919.  ima 95 godina i 6 mjeseci

2. Ana Žovin, Markovac Našički – rođena 1920. ima 94 godine i 4 mjeseca

3. Ana Bestvina, Markovac Našički – rođena 1920.  ima 94. godine i 1 mjesec

4. Mićan, Našice, rođen 1921. ima 93 godine

5. Milka Šolaja, Velimirovac –rođena 1921.  ima 93 godine

6. Antonija Katarinček, Našice, rođena 1921. ima 93 godine i 9 mjeseci

7. Vlado Sušjenka , Našice,  rođen 1921. ima 93 godine i 1 mjesec

8. Ivančić Pavao, Vukojevci, rođen 1922. ima 92 godine i 10 mjeseci

9. Tereza Denga, Zoljan, rođena 1922. ima 92 godine 3 mjeseca

10. Katica Hanižjar, Markovac Našički,  rođena 1923. ima 91 godinu

11. Katica Krištofik, Markovac Našički, rođena 1924. godine ima 90 godina

12. Reza Resler, Našice, rođena 1924. ima 90 godina

13. Zlatica Pipnić, Našice, rođena 1925. ima 89 godina i 3 mjeseca

14. Mile Lončar , Velimirovac, rođen 1925. ima 89 godina i 1 mjesec

15. Ljubica Keglević, Lađanska, rođena 1925. ima 89 godina i 3 mjeseca

(Prijavilo se 12 osoba od 90 godina do starosti 95 godina i 6 mjeseci i tri osobe stare 89 godina. Došli su do zaključka da žene duže žive od muškaraca. Od 12 prijavljenih preko 90 godina ima devet žena, a samo tri muškarca).

 

Najstarija osoba našičkog kraja je gospođa SLAVA DLESK

Gospođa Slava Dlesk živi u Našicama na Mojmiru, ima 95 godina 6 mjeseci. Rođena je 9. lipnja 1919.godine u mjestu Ježovec u općini Bednja, Hrvatsko zagorje. U školu nije išla. Imala je dva brata. Udala se rano i imala je dvije kćeri i jednog sina s kojim sada živi. Sin  ima 70 godina. Bila je kućanica, teško se živjelo. Iz Ježovca se odselila poslije rata 1945. godine s troje djece kada su joj supruga ubili u Bleiburgu. Poslije rata, tadašnja vlast je oduzimala konje i krave i ostali su bez hrane. Ostala je sama s troje djece, morala je nekako preživjeti i trbuhom za kruhom odselila se u Podgorač, onda u Granice, poslije  se doselila u Našice na Mojmir kod sina. Imala je težak život, radila je ženske i muške poslove kako bi napravila kuću, rezala daske za izgradnju kuće, kosila je travu s muškarcima, radila u polju, vozila kola i nisu imali konje pa je morala vući plug, radila po cijele dane u polju, vrtu, kopala motikom, pravila drva u šumi. Najteže u životi je bila kada je izgubila supruga u ratu, kada su joj djeca umrla i kada je morala nositi vodu u kantama na glavi kako bi imali za kuhati, piti i kupati se jer nisu imali vodu blizu kuće. U mladosti je voljela jesti grah i kiseli kupus, a od pića pila je sok od višnje i kupine. Od kolača je najviše voljela peći zagorske štrukle. Voljela je pjevati svete pjesme, a najdraža joj je pjesma „Narodi se kralj nebeski“. Pitali smo kako danas provodi dane, a gospođa Slava je odgovorila  da sama cijepa i nosi drva u kuću, obrađuje vrt, prebire grah za kuhanje, druži se sa svojim praunucima, šeće se. Rekla je da joj iz mladosti nedostaje mladost, snaga i vid. Tajna njezine dugovječnosti je zdrava hrana, rad i kretanje. Doznali smo da ima 8 unuka i 11 praunuka.

Brigu oko gospođe Slave vodi sin, unuk i njegova supruga. Hvala obitelji što nam je omogućila da se družimo s gospođom Slavom i provedemo lijepe trenutke i doznamo o njezinom životu. Dora, Katarina i učiteljica Đurđica Mašić su čestitale i darivale prigodne poklone kao znak male pažnje povodom nadolazećih blagdana kako bi je bar malo obradovali.

 GOSPOĐA ANA ŽOVIN

Gospođa Ana Žovin živi u Markovcu Našičkom, ali trenutno se nalazi u Našicama u privatnom domu za nemoćne i starije. Ima 94 godine 8 mjeseci. Rođena je 5. travnja 1920. godine u Razbojištu. Završila je 4 razreda osnovne škole. Imala je sestru i dva brata. Bila je udata i imala je kćer Katicu udata Gardlik. Ima dva unuka. Od rane mladosti je radila teške poslove, pomagala je roditeljima hraniti konje, krave, svinje i obrađivati polje, kopati u vrtu. U školi je igrala nogomet s dečkima s krpenom loptom. Voljela je plesati kola i pjevati stare narodne pjesme. U mladosti je voljela jesti meso, ponekad je popila rakiju kod se nešto slavilo. Voljela je peći i jesti sve suhe kolače. Bila je kućanica i puno je radila, tako da nije imala vremena za čitanje knjiga niti čitati novine. Voljela je plesti, heklati, vesti zidne tabletiće. Pitali smo je što joj nedostaje iz mladosti, rekla je da joj nedostaje rad, kretanje i kopanje u vrtu i da joj nikada ništa nije bilo teško raditi. Sada ne može hodati, stalno leži u krevetu, a svoje vrijeme provodi gledajući televizor. Najviše voli gledati ljubavne i dokumentarne filmove o prirodi. Na pitanje koja je tajna njezine dugovječnosti je bio da je radila puno na polju, kretala se, kopala vrt, jela zdravu hranu.  Često je posjećuje unuk  i hvala gospodinu Fedoru što je s nama bio i omogućio da s gospođom provedemo lijepe trenutke u razgovoru o njezinom životu. Dora, Katarina i razrednica Mašić  čestitali su gospođi Ani sretan Božić i poklonili joj mali dar.

GOSPOĐA ANA BESTVINA

Gospođa Ana Bestvina živi u Markovcu Našičkom. Ima 94 godine 1 mjesec. Rođena je 2. studenog 1920. godine  u Našičkom Novom Selu. U školu nije išla. Imala je jednog brata i jednu sestru. Bila je udata i rodila je tri kćeri i četiri sina. Ima osam unuka, deset praunuka i jednog prapraunuka. U mladosti je radila i muške poslove, išla u šumu praviti drva, u ljeto je sudjelovala u žetvi i radila na vršalici, u polju, kopala, kuhala. Bila je kućanica, voljela je praviti i jesti lepinje, grah, slaninu i meso, prasetinu, ponekad je popila rakijicu kada se radilo u polju i šumi. Voljela je praviti i jesti torte od oraha i gužvare. Kada je imala vremena plela, vezla i šivala. U mladosti i kasnije voljela je slušati narodne, starogradske pjesme i sevdalinke. Najteže u životu joj je bilo kada su joj preminula djeca i suprug, najviše joj sada nedostaju djeca. Gospođa Ana svaki dan se šeće po ulici uz pomoć štapa, sa susjedima voli sjediti na klupi ispred kuće i razgovarati, a susjedi joj dolaze često u posjetu i piju kavu. Tijekom proljeća, ljeta i jeseni gospođa Ana svaki dan sama kopa i pljevi vrt. Poklonili smo mali poklon i čestitali predstojeće blagdane. Bilo nam se lijepo družiti i upoznati predivnu osobu još uvijek puna života. Zahvaljujemo se kćerki, unuci Marineli Keglevići, gospođi Ani  što su nas ugostile, primile i odvojile vremena za druženje i intervju. Tajna njezinog dugovječnosti je rad, rad i rad.

GOSPOĐA  ANTONIJA KATARINČEK

Gospođa Antonija Katarinček živi u Našicama. Ima 93 godine 8 mjeseci.  Rođena je 29.3.1921. godine u Našicama. Završila je građansku školu u Našicama koja je trajala 8 razreda. Nije imala ni sestre ni braće. Bila je udata i imala je troje djece, dvoje su još živi. Ima dvije unuke, dva unuka, dvije praunuke i jednog praunuka. Jedno vrijeme je radila u kancelariji, a poslije je bila kućanica. Voljela je šivati, kuhati, praviti kolače štanglice i vanilin krancle, jesti prasetinu i piti malinovac. Heklala i plela u slobodno vrijeme. Voljela je slušati starogradske i slavonske pjesme, a najviše joj se sviđala pjesma „ Iz kamena voda teče“. Voljela je čitati knjige, a najviše joj se sviđala knjiga „ I vječno pjevaju šume „  od autora Trygve Gulbranssen.  Pitali smo gospođu Antoniju što joj je  bilo najteže u životu i rekla je da je to gubitak unuka i kćeri. A onda je rekla da joj najviše iz mladosti nedostaju običaji, okolina, Ulica braće Radića gdje se rodila. Teže hoda pa zato dane provodi gledajući televizor, kroz  prozor gleda prirodu i igra se sa praunucima. Doznali smo da tajna njezine dugovječnosti je genetika , jer otac, djed su živjeli svi preko devedeset godina, pradjed čak 105 godina.  Zahvaljujemo obitelji Katarinček, unuku Kristijanu i gospođi Antoniji što su nas lijepo, srdačno primili u svoj dom kako bi se družili, doznali o životu i napravili intervju. Čestitali smo Božić, poklonili prigodan dar i poželjeli  puno zdravlja.

 


Osnovna škola Kralja Tomislava Našice